Koja je razlika izmedju SSD i HDD diska?

Da li više volite da vam skladište bude jeftino i prostrano, ili brzo i sigurno? Evo kako da izaberete između tradicionalog hard-diska i SSD-a za svoj sledeći računar.

Izbor je vaš: SSD ili HDD?

Do pre samo nekoliko godina, oni koji kupuju računare imali su malo izbora o vrsti skladišta koje žele u laptopu ili računaru. Ako ste kupili  ultraportabl bilo kad u toku prethodnih nekoliko godina, verovatno ste dobili SSD kao primarni sistemski disk. Veći laptopovi  takođe idu ka ubacivanju SSD sistemskih diskova, dok budžetske mašine i dalje za favorite imaju HDD.  Sistemski diskovi kod desktop-računara su mešavina SSD i HDD; u nekim slučajevima, sistem dolazi sa oba, sa SSD-om kao sistemskim diskom, a HDD-om kao dodatkom za skladište većeg kapaciteta.

Ako morate da odaberete samo jedan, kako da odaberete? Hajde da uđemo u razlike između HDD i SSD i sprovedemo vas kroz prednosti i mane svakog, da bi vam pomogli da odlučite.

 


HDD i SSD objašnjeni

Tradicionalni rotirajući hard-disk je osnovno nepromenjivo skladište na kompjuteru. To znači da informacije sa njega “ne odlaze” kada isključite sistem, kao kod podataka skladištenih u RAM memoriji. Hard disk je u suštini metalna ploča sa magnetnim premazom koja čuva vaše podatke, bilo da su to vremenske prognoze i prošlog veka, HD kopija originalne trilogije “Ratovi zvezda” ili vaša digitalna kolekcija muzike. Piši/briši glava pristupa podacima dok se ploče okreću.

SSD obavlja iste stvari kao hard disk, ali se podaci skladište na povezane čipove flash-memorije,  koji zadržavaju podatke čak i kada nema napajanja. Ovi flash-čipovi su drugačije vrste nego oni koji se koriste u USB drajvovima, i obično su brži i pouzdaniji. SSD su posledično skuplji nego USB drajvovi istih kapaciteta. Kao USB drajvovi, često su dosta manji nego HDD i stoga nude više fleksibilnosti proizvođačima pri dizanju računara. Dok mogu da stanu u tradicionalni ulaz od 2.5 ili 3.5 inča, takođe mogu biti instalirani na PCI Express prošireni slot ili čak direktno na matičnu ploču, što je konfiguracija koja je sada standard kod kvalitetnih laptopova. (Ovi SSD-ovi koji se kače na matičnu ploču koriste faktor oblika poznatiji kao M.2. Vidite naš izbor za najbolje M.2. SSD-ove)

Napomena: Primarno ćemo govoriti o internim drajvovima u ovoj priči, ali skoro sve se primenjuje i na eksterne. Oni dolaze i u velikim računarima i u kompaktnim pokretnim faktorima oblila, a SSD-ovi postepeno postaju veći deo eksternog tržišta.

 


Istorija HDD-ova and SSD-ova

Tehnologija hard diskova je relativno stara (makar što se tiče istorije kompjutera). Postoje dobro poznate fotografije IBM 650 RAMAC hard diska iz 1956 koji je koristio ploče od 50 24 inča širine da čuvaju čitavih 3.75MB skladišnog prostora. Ovo je naravno veličina prosečnog MP3 fajla danas od 128Kbps, u fizičkom prostoru koji može da drži dva komercijalna frižidera. RAMAC 350 je bio ograničen na vladinu i industrijalnu upotrebu, i zastario je do 1969. Zar napredak nije grandiozan?

Faktor oblika hard drajva na računaru, standardizovan je početkom 1980-ih na 5,25 inča, a sada već poznati 3,5-inčni desktop i 2,5-inčni drajvovi notebook-klase dolaze ubrzo nakon toga. Interni kablovski interfejs se promenio sa serijskog na IDE (sada se često naziva Parallel ATA, ili PATA), na SCSI na Serial ATA (SATA) tokom godina, ali svaki u suštini radi istu stvar: povezuje hard drajv sa matičnom pločom računara tako da se podaci mogu prebacivati. Današnji 2.5- i 3.5-inčni diskovi uglavnom koriste SATA interfejse (barem na većini PC-a i Mac-ova), iako neki SSD-ovi velike brzine koriste brže PCI Express interfejs. Kapaciteti su porasli od više megabajta na više terabajta, što je uvećanje od milion puta. Trenutni 3,5-inčni hard diskovi imaju kapacitet od 14TB, a potrošački orijentisani 2.5-inčni diskovi imaju maksimum od 5TB.

SSD ima mnogo kraću istoriju. Oduvek je postojala zaluđenost nepokretnim skladištenjem od prvih ličnih računara, sa tehnologijama kao što su bubble memorija i dying u 1970-im i 1980-im. Trenutna flash memorija je logično proširenje iste ideje, jer ne zahteva konstantno napajanje za čuvanje podataka na njoj. Prvi primarni diskovi koje znamo kao SSD-ove, počeli su tokom porasta netbookova krajem 2000-ih. U 2007, OLPC KSO-1 je koristio 1GB SSD, a Asus Eee PC 700 serija je koristila 2GB SSD kao primarnu memoriju. SSD čipovi na Eee PC jedinicama i XO-1 su trajno lemljeni na matičnu ploču.

Kako su netbookovi i drugi ultraportable laptop računari postali sposobniji, kapaciteti SSD-a su se povećavali i na kraju standardizovali na 2.5-inčni format oblika notebook računara. Na ovaj način možete izvući 2,5-inčni hard disk iz vašeg laptopa ili desktopa i lako ga zameniti SSD-om. Vremenom su se pojavili drugi, kompaktnijeg faktora oblika, kao što je mSATA Mini PCIe SSD kartica i gore pomenuti M.2 SSD format (u SATA i PCIe varijantama). M.2 se ubrzano širi kroz SSD svet laptop računara, ali danas mnogi SSD diskovi još uvek koriste 2,5-inčni oblik. SSD diskovi u 2,5-inčnoj veličini trenutno su na vrhu sa 4TB. (Seagate nudi 60TB 3.5-inčni SSD za poslovne uređaje kao što su serveri, ali su isti netipični.)

 

Prednosti i mane

I SSD i hard diskovi rade isti posao: oni pokreću vaš sistem i čuvaju vaše aplikacije i lične fajlove. Ali svaki tip skladišta ima svoj jedinstveni skup funkcija. Kako se oni razlikuju, i zašto biste želeli da dobijete jednu više od druge?

Cena: SSD-ovi su skuplji od hard diskova u smislu dolara po gigabajtu. Unutrašnji 2.5-inčni hard disk od 1TB košta između 40$ i 60$, ali od ovog pisanja, najjeftiniji SSD diskovi istog kapaciteta i faktora oblika počinju na oko 125$. To se pretvara u 4 do 6 centi po gigabajtu za hard disk u odnosu na 13 centi po gigabajtu za SSD. S obzirom da hard diskovi koriste starije, ustanovljene tehnologije, oni će u bliskoj budućnosti ostati jeftiniji. Iako se razlika u cenama zatvara između hard diskova i SSD-a najniže cene, te dodatne svote za SSD mogu gurnuti vašu cenu sistema iznad budžeta.

Maksimalni i uobičajeni kapacitet: Iako potrošačke SSD jedinice imaju 4TB, one su i dalje neuobičajene i skupe. Verovatnije je da ćete pronaći jedinice od 500GB do 1TB kao primarne drajvove u sistemima. Dok se 500GB smatra “osnovnim” kapacitetom hard diska u 2019, problemi vezani za određivanje cena mogu to spustiti na 128GB ili 250GB za jeftinije SSD-bazirane sisteme. Korisnici sa velikim medijskim kolekcijama ili oni koji rade u kreiranju sadržaja zahtevaće još više, sa diskovima od 1TB do 4TB koji su uobičajeni u visokokvalitetnim sistemima. U suštini, što je veći kapacitet memorije, više stvari možete zadržati na svom PC-u. Cloud (Internet) skladište može biti dobro za smeštaj fajlova koje planirate da delite između telefona, tableta i računara, ali lokalno skladištenje je jeftinije i morate ga kupiti samo jednom, a ne pretplatiti se na njega.

Brzina: Ovde SSD sija. Računar opremljen SSD-om će se pokrenuti za manje od minute, a često u samo nekoliko sekundi. Hard disk zahteva vreme da se ubrza do operativnih specifikacija, i nastaviće da bude sporiji od SSD-a tokom normalne upotrebe. PC ili Mac sa SSD-om se brže pokreću, pokreću aplikacije brže i brže prenose fajlove. Bez obzira da li koristite računar za zabavu, školu ili posao, dodatna brzina može biti razlika između završetka na vreme i neuspeha.

Fragmentacija: Zbog svojih rotacionih površina za snimanje, hard diskovi rade najbolje sa većim fajlovima koji su postavljeni u susedne blokove. Na taj način pogonska glava može početi i završiti čitanje jednim kontinuiranim pokretom. Kada se hard diskovi počnu popunjavati, delovi velikih fajlova završavaju raspršeni oko disk ploče, uzrokujući da drajv pati od onoga što se zove fragmentacija. Dok su algoritmi za čitanje/pisanje poboljšani do te mere da je efekat minimizovan, hard diskovi mogu još uvek postati fragmentisani do te mere da utiču na performanse. SSD diskovi ne mogu, zato što nedostatak fizičke glave za čitanje znači da se podaci mogu čuvati bilo gde bez kazne. Dakle, SSD diskovi su inherentno brži.

Trajnost: SSD nema pokretne delove, tako da je verovatnije da će vaši podaci biti sigurni u slučaju da ispustite torbu sa laptopom ili ako se vaš sistem zatrese dok radi. Većina hard diskova parkira svoje glave za čitanje/pisanje kada je sistem isključen, ali oni lete preko disk ploče na udaljenosti od nekoliko nanometara kada su u radu. Osim toga, čak i parkirne kočnice imaju ograničenja. Ako ste grubi sa svojom opremom, preporučuje se SSD.

Dostupnost: Hard diskovi su bogatiji u budžetu i starijim sistemima, ali SSD diskovi postaju pravilo u visokokvalitetnim laptopovima kao što je Apple MacBook Pro, koji ne nudi hard disk čak ni kao mogućnost za konfigurisanje. Sa druge strane, računari i jeftiniji laptopovi će nastaviti da nude HDD-ove, barem u narednih nekoliko godina.

Faktor oblika: Pošto se hard diskovi oslanjaju na rotacione ploče, postoji ograničenje koliko male one mogu biti proizvedene. Postojala je inicijativa da se napravi manji 1,8-inčni rotirajući hard disk, ali to je stalo na oko 320 GB, a proizvođači pametnih telefona su se odlučili za flash memoriju kao primarno skladište. SSD-ovi nemaju takva ograničenja, tako da se mogu smanjivati kako vreme prolazi. SSD diskovi su dostupni u 2.5-inčnim veličinama za laptopove, ali to je samo radi praktičnosti pri postavljanju u ležišta.

Buka: Čak i najtiši hard disk emituje malo buke kada je u upotrebi. (Ploče se okreću, a glava za čitanje se pomera napred i nazad.) Brži hard diskovi imaju tendenciju da prave više buke od onih koji su sporiji. SSD diskovi uopšte ne proizvode buku; oni nisu mehanički.

Snaga: SSD ne mora da troši električnu energiju zbog rotiranja ploča. Shodno tome, nijedna energija koju troši SSD se ne troši na trenje ili buku, što ga čini efikasnijim. Na desktopu ili na serveru, to će dovesti do manjeg računa za struju. Na laptopu ili tabletu moći ćete da izdvojite više minuta (ili sati) trajanja baterije.

Dugovečnost: Iako je istina da se SSD-ovi troše tokom vremena (svaka ćelija u banci flash memorije može biti zapisana i izbrisana ograničeni broj puta), zahvaljujući TRIM komandnoj tehnologiji koja dinamički optimizuje ove cikluse čitanja/pisanja, verovatnije je da ćete odbaciti sistem zbog zastarelosti (nakon šest godina ili pre) pre nego što počnete nailaziti na greške čitanja/pisanja kod SSD-a. Ako ste zaista zabrinuti, nekoliko alata može da vas obavesti da li se približavate kraju životnog veka diska. Na kraju, hard diskovi će se istrošiti i od konstantne upotrebe, pošto koriste fizičke metode snimanja. Dugovečnost se ističe kada se odvaja od problema prenosa i pohabanosti.

Ukupno: Hard diskovi dobijaju na ceni i kapacitetu. SSD uređaji najbolje funkcionišu ako su brzina, faktor forme, zvuk ili fragmentacija (tehnički, podskup brzine) važni faktori za vas. Da nije bilo problema sa cenom i kapacitetom, SSD-ovi bi bili pobednik.

 


Dobro skladište za vas

Dakle, da li SSD ili HDD (ili hibrid oba) odgovaraju vašim potrebama? Hajde da rezimiramo:

HDD

  • Multimedijalni korisnici i česti skidači – entuzijasti: Video kolekcionarima je potreban prostor, a možete dobiti samo 4TB prostora jeftino sa hard diskovima.
  • Kupci sa budžetom: Puno jeftinog prostora. SSD diskovi su preskupi za kupce računara od 500$.
  • Grafičari i inženjerski profesionalci: Video i foto urednici troše skladišta preteranim korišćenjem. Zamena hard diska od 1 TB biće jeftinija od zamene SSD-a od 500 GB.
  • Opšti korisnici: Za njih se dvoumim. Korisnicima koji više vole da lokalno preuzimaju svoje medijske fajlove, biće potreban hard disk sa većim kapacitetom. Ali ako uglavnom prenosite muziku i video zapise na internet, kupovina manjeg SSD-a za isti novac će vam pružiti bolje iskustvo.

SSD

  • Putni ratnici: Ljudi koji svoje laptopove gurnu u torbe, bez obzira na to hoće dodatnu sigurnost SSD-a. Taj laptop možda nije potpuno zaspao kada ste ga silovito zatvorili da biste uhvatili vaš sledeći let. Tu spadaju i ljudi koji rade na terenu, kao npr. komunalni radnici i univerzitetski istraživači.
  • Demoni brzine: Ako vam je potrebno da se nešto uradi sada, potrošite dodatni novac na SSD za brzo podizanje sistema i pokretanje aplikacija. Dopunite sa SSD-om za skladištenje ili hard diskom ako vam je potreban dodatni prostor (pogledajte dole).
  • Grafičari i inženjerski profesionalci: Da, znamo da smo rekli da su im potrebni hard diskovi, ali brzina SSD-a može da napravi razliku između kompletiranja dva predloga za vašeg klijenta i kompletiranja pet. Ovi korisnici su glavni kandidati za sisteme sa dvostrukim drajvom (više o tome ispod).
  • Audio inženjeri i muzičari: Ako snimate muziku, ne želite da vam se pojavljuje škripav zvuk sa hard diska. Idite na tiše SSD diskove.

 

Hibridni drajvovi i dual-drive sistemi

Još sredinom 2000-tih, neki proizvođači hard diskova, kao što su Samsung i Seagate, teoretizovali su da ako dodate nekoliko gigabajta flash čipova na rotirajući hard disk, mogli biste napraviti takozvani “hibridni” pogon. Ovo bi kombinovalo veliki kapacitet memorije hard diska sa performansama SSD-a, po ceni koja je tek nešto viša od one tipičnog hard diska. Flash memorija služi kao buffer za često korišćene fajlove, tako da vaš sistem ima potencijal za brže pokretanje i pokretanje vaših najvažnijih aplikacija, iako sami ne možete direktno da instalirate bilo šta u tom prostoru. U praksi, hibridni drajvovi rade, ali su još skuplji i složeniji od običnih hard diskova. Oni najbolje funkcionišu za ljude kao što su putni ratnici kojima je potrebno dosta prostora za skladištenje i brzo podizanje. Pošto su oni među-proizvod, hibridni drajvovi ne moraju nužno da zamene namenske hard diskove ili SSD-ove.

Bolje rešenje za mnoge će biti dual-drive sistem. U ovom slučaju, proizvođač računara će instalirati mali SSD kao primarni disk (C 🙂 za operativni sistem i aplikacije, i dodati veći hard disk (D: ili E 🙂 za čuvanje fajlova. Ovo dobro funkcioniše u teoriji; u praksi, proizvođači mogu ići premalo na SSD. Sam Windovs zauzima puno prostora na primarnom disku, a neke aplikacije se ne mogu instalirati na druge diskove. Takođe, neki kapaciteti mogu biti premali. Na primer, možete instalirati Windovs 10 na SSD-u koji ima samo 16GB, ali će biti malo prostora za bilo šta drugo. Po našem mišljenju, 120GB do 128GB je praktična minimalna veličina za C: disk, sa 256GB ili više, što je još bolje. Zabrinutost za prostor je ista kao kod bilo kog sistema sa višestrukim drajvovima: Potreban vam je fizički prostor unutar šasije PC-a za držanje dva (ili više) diskova, što znači da su ove vrste aranžmana praktične samo u PC računarima i nekim velikim kućištima i visokokvalitetnim laptopovima (obično orijentisanim na igrice).

Na kraju, ali ne i najmanje važno, SSD i hard disk se mogu kombinovati (kao Voltron) na sistemima koji koriste tehnologije kao što je Intel-ova Smart Response Technology (SRT) ili Optane Memory ili Apple-ov Fusion Drive. Oni koriste SSD nevidljivo da bi delovali kao cashe, kako bi pomogli sistemu da brže startuje i pokrene programe. Kao i kod hibridnog drajva, SSD nije direktno dostupan krajnjem korisniku. SRT zahteva prave SSD-ove, kao što su oni u 2.5-inčnim formatima oblika, ali ovi diskovi mogu biti mali koliko i 16GB kapaciteta i da još uvek podižu performanse; s obzirom da se operativni sistem ne instalira direktno na SSD, izbegavajte probleme s diskovnim prostorom u gore spomenutoj konfiguraciji s dvojnim sistemom. Sa druge strane, vašem računaru će biti potreban prostor za dva drajva, što može da isključi neke laptopove i desktop računare malog formata. Fusion Drive je dostupan samo na Mac računarima, na primer. Takođe ćete trebati SSD i matičnu ploču vašeg sistema za podržavanje cashing tehnologije za ovaj scenario. Sve u svemu, to je ipak zanimljivo rešenje.

 


Skladište sutrašnjice

Nije jasno da li će SSD-ovi u potpunosti zameniti tradicionalne rotirajuće diskove, posebno sa zajedničkim cloud skladištenjem koje čeka da postane važno. Cena SSD-ova se smanjuje, ali su i dalje preskupi da bi u potpunosti zamenili terabajte podataka koje neki korisnici imaju u svojim PC-ovima i Mac-ovima za masovno skladištenje koje ne mora biti brzo, već jednostavno prisutno. Cloud skladištenje nije besplatno: Nastavićete da plaćate dok god želite lično skladištenje na Internetu. Lokalno skladištenje neće nestati dok ne budemo imali pouzdani bežični internet svuda, uključujući avione i divljinu. Naravno, do tada možda se izmisli nešto bolje.

Tražite dodatno skladištenje? Pogledajte naš vodič za najbolje eksterne hard diskove. Ili, ako želite da zaštitite ili skladištite svoje fajlove na mreži, pogledajte naše skupove najboljih servisa za cloud skladištenje i sinhronizaciju fajlova i najbolje online backup usluge.